Objavljeno u novinama AUTO br. 10

Automobilisti iz Crne Gore su uvijek bili među najboljima i najbržima za vrijeme Jugoslavije. Ako naglasimo da u riznici svojih trofeja ima 12 titula prvaka ( 6 u relly-ju, 6 na brdu ) Jugoslavije i 61 pobjedu na tom prvenstvu, usput spomenemo da je Novljanin, svi će znati o kome je riječ - naravno o Vesku Prlainoviću. Naš trofejni automobilista u svojim vitrinama ima i 11 titula prvaka Crne Gore, 80 pobjeda na prvenstvu Crne Gore, dvije "Zlatne kacige", i 2000-te godine zvanje najboljeg automobiliste Crne Gore. Evo šta je Vesko rekao za naše novine.

 Auto: Recite nam nešto o Vašim početcima, Vašoj prvoj trci ?
Automobilizmom sam počeo da se bavim 1976. godine. Prvu trku sam vozio za prvenstvo Crne Gore u Kotoru "Reli Mladost", i to je bilo sa fićom.

Auto: Da li je istina da ste voljeli skijanje, bili talentovani i razmišljali da se upravo bavite tim sportom ?
Skijanje sam zavolio i naučio još prije polaska u školu. Na "kupu mimoze" koji se održavao na Orjenu i Subri iznad Herceg Novog, pobjeđivao sam u svim uzrastima !

Auto: Da li ste više voljeli brdske ili relly trke ?
Sa brdskim trkama sam počeo kao i svi vozači u Crnoj Gori, ali mi je relly bio više pri srcu.

Auto: Da li je istina da je recimo na relly-ju totalno druga filozofija, pogriješiš, vadiš se, ima svega, dok je na brdu bitna svaka sitnica ?
Razlika je velika ! Recimo nekadašnji YU RELLY se vozio dva dana i imao je 18 brzinaca (oko 280 km), a poznato je da je naš Lovćen tada bio najduža brdska trka od 12 km ! Svaku brdsku trku vrhunski vozači nauče do najmanjeg detalja. U relly-ju je potrebno imati suvozača i dobre i brze mehaničare. Poslije tri brzinska ispita ide se u servis od 20 min i tu dolazi do izražaja sposobnost mehaničara. Na relly-ju postoje uzbrdice, nizbrdice, ravnice, makadam, velika je kilometraža i moguće je nadoknaditi neke greške, dok je na brdu to nemoguće !

Auto: Par godina ste na većini trka bili jedini vozač iz Crne Gore! Da li je to bio motiv više ?
Veliko zadovoljstvo mi je bilo predstavljati vozače iz Crne Gore. Sigurno da je to bio veliki motiv, još ako se uzme u obzir da mi je suvozač bio Rade Đurović iz Kotora, takođe šampion u brdskim trkama. Devet godina sam vozio relly, a jednu godinu sa velikim uspjehom je odvozio i Franjo Kunčer !

Auto: Kakva je atmosfera iza kulisa nekog takmičenja ? Da li se dešavalo da se zbog adrenalina tipičnog za ovaj sport posvađate sa nekim kolegom ?
Atmosfera iza kulisa je bila jako napeta. Ako se uzme u obzir tadašnja konkurencija, gdje se pobjeđivalo stotim djelovima sekunde, dolazilo je do sitnih čarki, otvaranja motora i kontrole kompletnog automobila. Na kraju je to ipak bilo u granicama fer pleja !

Auto: Dugo ste sarađivali sa Zoranom Spasićem ! Koliko zaista suvozač pomaže vozaču ?
Moj početak u relly-ju na mjestu suvozača je obilježio Rade Đurović. Težak je bio početak, jer smo tek počinjali učiti brzinske ispite. Nekako smo i prošli sa tim znanjem na prvom relly-ju u Kragujevcu. Poslije toga smo uvidjeli da moramo mijenjati navike, i prilagođavati se tome. Puno smo trenirali, pisali i obilježavali sve što je na stazi. Rade je to odlično odrađivao i osvojio je Zlatnu kacigu kao suvozač. Zoran Spasić nije bio vozač već je imao titulu suvozača, pa je sa njim bilo puno lakše obilježavati brzinske ispite. Spale je prije toga radio u sportskom odjeljenju Zastave i brinuo je o pripremi mog automobila ! Više imam pobjeda sa Zoranom i on je takođe osvojio Zlatnu kacigu kao suvozač. Bez dobrog suvozača nije moguće pobijediti na relly-ju !

Auto: Da li je u Vašoj dugoj vozačkoj karijeri najveće razočarenje otkaz u Zastavi poslije 8 godina provedenih tamo 36 pobjeda od 42 trke ?
Naravno da sam bio razočaran i uvrijeđen. Osvojio sam za Zastavu 6 titula u relly-ju, 3 ekipno za Zastavu auto i 5 za ekipu sponzora Zastava. Zastava klub za koji sam vozio, ugasio se preregistracijom klubova. Tada su neki novi ljudi došli na čelo novonastalog kluba, koji nisu važni pomena, i tada mi saopštili da sam četvrti vozač tog novog kluba ! Poslije sam to nekako uspio ispraviti sa ljudima koji su bili na čelu predhodnog kluba i osvojio sam još jednu titulu na brdskim stazama !

Auto: Koliko aktuelni sponzori procentualno pokrivaju troškove takmičenja ?
Ja sam jedan od rijetkih vozača koji su imali priliku da voze kao fabrički vozači, ipak uz sve to imao sam puno svojih ulaganja. Brdske trke uz pomoć pojedinih sponzora sam sam finansirao. U procentima moja karijera je obilježena sa 60 % mojih ulaganja ...

Auto: Koje je Vaše mišljenje o stanju automobilizma kod nas i u regionu ? Gdje vidite rješenje ?
Volio bih da postoji jedan savez u Crnoj Gori i ne bi bilo onda problema sa crnogorskim automobilizmom. Trebalo bi da se vozi jedno prvenstvo Crne Gore i najbolji sa tog prvenstva da učestvuju u novoosnovanom regionalnom prvenstvu, gdje bi sigurno vodili glavnu riječ. Niko u okruženju ne može okupit 70 automobila koliko bi ih bilo kod nas !

Auto: Nekada je bilo mnogo više gledalaca na tribinama ! Kako ih vratiti ? Kako privući sponzore i medije ?
Jako prvenstvo Crne Gore bi vratilo publiku koja je nekad dolazila. Po mogućnosti dvije trke za Zonsko prvenstvo Evrope i jednu kružnu trku. To bi vratilo sponzore i medije da prate kao nekad !

Auto: Da li je Yugo sa trka još u Vašem vlasništvu ? Recite nam nešto o njemu ?
Yugo i sa brda i sa relly-ja sam odavno prodao. Danas mi je mnogo krivo što sam prodao relly Yugo, jer je bio napravljen u Zastavi uz pomoć prijatelja Neša Pavlovića iz Rače koji se 12 god brinuo o mom automobilu i za kojega su vezani svi moji uspjesi. 2005 godine smo izmjerili najveću snagu motora koju je iko napravio do tada u toj klasi ! Automobil se još uvijek vozi na prvenstvu Srbije, ali bez većih uspjeha.

Auto: Čime se sada bavite ?
Prije 22 godine sam otvorio auto-servis "AutoSport" u Igalu i time se bavim i danas.

Auto: Kako uključiti što više mladih vozača u ovaj sport ?
Budućnost auto sporta je početak u kartingu. Crna Gora ne mora da brine za podmladak, jer je puno mladih vozača u oba saveza. Kad se ujedine, što će svakako morati, neće se trebati brinuti za automobilizam u Crnoj Gori.

ANEGDOTE SA TRKA

Jednom prilikom publika u Čačku me je nakon izlijetanja praktično iznijela na put, a potrefilo se da su to bili sve moji prijatelji iz Čačka. Tu smo izgubili 29 sekundi, a ipak smo uspjeli sve da nadoknadimo i pobijedimo. Tu je bilo interesantno da je policija na brzinskom ispitu bila postavila radar. Vozaču Jerebu iz Slovenije sa vrhunskim autom marke Subaru izmjerili su 152 km/h, a meni i Zoranu Spasiću nevjerovatnih 142 km/h !

Na Lovćenu sam imao težak udes. Sa mnom je bio Bato Banićević sa kojim sam uvijek trenirao. Sudarili smo se sa autom u kojem su bili Dragan Milić i Milan Đukić, moji glavni konkurenti za titulu te godine. Ja i Bato smo završili u bolnici u Risnu, Bato je imao lomove a ja potres mozga. Bato nije mogao nastupiti na trci, a ja sam bezuspješno pokušao. Moj prijatelj Zoran Joković iz Nikšića je uspio za dva dana i dvije noći da napravi auto koji je bio praktično uništen ! Ja sam samovoljno napustio bolnicu, otišao u subotu da odvezem glavni trening, ali mi je na putu pozlilo i zavržio sam u hitnoj službi u Budvi. Uzalud je bio sav trud oko pripreme jer nisam mogao voziti. Iako sam pobijedio na sljedećoj trci na Avali, nisam mogao nadoknaditi izostanak sa Lovćena, i Dragan Milić je bio šampion !

Još pamtim jednu anegdotu sa trke na Jahorini koja se mnogo puta prepričavala. Bato Banićević, Dragan Milić i ja smo trenirali kasno na stazi. Bato je bio drugi na treningu i mislio je da ne može brže da vozi. Tražili smo mjesto gdje može ubrzati. Ja sam mu predložio neku relly putanju, koja je trebala da se vozi jednim dijelom automobila van puta. Bato je prihvatio, ali se bojao jednog kamena koji je bio ukopan u zemlju, a on je mnogo brže dolazio sa svojom Hondom nego mi sa Yugom. Našli smo kramp i u 1h iza ponoći počeli vaditi kamen. U tom je trenutku naišao Pero Komljenović, vlasnik Interspida, za koji smo Bato, Čedomir Brkić i ja vozili za ekipu sponzora. " A da za sljedeću trku dovezem i mali rovokopač, da mi se ne mučite. Kad već vučem onoliki broj automobila neće mi biti problem i njega da dovezem " -rekao je Pero ! Bato je pobijedio, ubrzao je za dvije sekunde, a Dragan je imao problem jer je to prećutao i nije rekao Batovim konkurentima sa kojima je doputovao na trku !

Dejan Satarić